just for the sake of breathing
Trčala je neobzirno bacajući usputan pogled staroj, trošnoj kući.
Povod njezinog posta je snijeg. Nije da ima inspiracije i da zna o ćemu će pisati, ali snijeg upravlja njezinim tankim kosturom. Kao njegova maritoneta. Snijeg je čini bjelijom nego što uistinu jest i upravlja njome pa ona radi takve stvari koje kod zdravog razuma nebi nikad. Ona voli snijeg. <3.. ali psst, nek to bude naša mala tajna :).
Ne zna ona kud pripada i ne zna što je njezino i što smije zadržati. Što uopće smije imati. Samo joj je bitno da ona ima snijeg. Ona može sve. Leti ispod zemlje, a zrak ima uhobolnu tišinu pa kad pokuša letjeti u tišini pada ničice kroz provaliju osmjeha i zagrljaja. Ona voli snijeg i voli se smijati. Voli biti slobodna. Znate što volim kod nje? To što ona zna i može voljeti. (:
I dok se u winampu vrte najdraže stvari, ona gleda kroz prozor naslonjena na topli radijator i može biti svugdje. Pogledom skakuće s kuće na kuću i traži onaj djelić sebe koji nemože naći već godinama. Onaj djelić koji će uzvratiti jednako jakom ljubavlju.
Dok je stavljala na sebe omišljeni šal i kapu s perlom boje sjaja najdražih očiju razmišljala je o posljednjim danima kad još može biti sretna, ali nije bilo snijega.
U tren oka sve se promijenilo i sad je ona najsretnije biće na nekom svojem, udaljenom planetu. (:
Ponekad joj se čini da ipak nije sve tako savršeno, ali zašto ne? Tu je sve što joj treba. I bez onog djelića koji uzvraća ljubav živi jer se naučila živjeti bez toga.
Možda nikad ne pronađe taj djelić sebe, ali držite joj fige. Ja znam da hoću.
Gluposti napisane zbog snijega. Oprostite. Nemorate čitati. Samo da znate. (:
*Neon plava. Opet. :]
Stara godina. Ljudi bi pomislili da svi idu nekud kao ''jej sretni smo i idemo na doček''. Ma da. Kao 1. Božić uopće ko da nije ni postojal. Nisam ga uopće primjetila. Kao 2. kaj se događa? S nama? S vremenom. Sa svim. >.> koma. Kao 3. di je taj prokleti najvljivani snijeg? Bilo ga je dva dana i s tim da sam ta dva dana imala zabranu. Predivno. Kao 4. koji glupan daje samo 2 tjedna odmora? To meni nije dosta. >.> prije su bila tri. Kao 5. fejs je iskorišteno sranje koje mi ide na živce, ali i dalje sam neopisivo ovisna o njemu. Kao 6. od kad su na Staru godinu mise? -_- dajte me ubite, neda mi se ići. Kao 7. sve je već postalo rutina.
Da vas pitam ''di idete slavit Novu?'' ispalo bi ko da sam tak nabrijana na sve to. Znam da nebude niš zanimljivo jer više ni TV nije kaj je nekad bil. Prije mi je bilo dovoljno sediti na mekanom kauču uz svjetlo okićenog bora u toplini centralnog grijanja i gledajući TV moji snovi su bili ostvareni. xD. A sad? Kaj sad od svega toga imam? Pirate s Kariba. >.<
Amm..škola je relativno dobro prošla. 4.3 i zadovoljna sam. Samo..brine me jedna stvari. Jedva sam izdržala ova 4.mjeseca, a kamoli onda sljedećih 6. ph, tješim se ''imamo proljetne praznike i uostalom samo 2,mjeseca dulje'. Hahahah. xD
Možda me se sjetite. :)
Ah, sretna Nova godina :) (kolko sretna može biti). :D započnite je najbolje što možete. U društvu ljudi koje volite.
*Mah mah* :]
Dosadno je. Dosadni su dani. Dosadni su ti glupi prolazni trenuci samim time jer su prolazni. Dosadan je fejs. Dosadan je msn. Samo oni koje trebaš i koji nisu dosadni...njih nema ni na fejsu ni na msnu ni nigdje. Ko da se gubim, ali u nekom drugom mnoštvu. Ko da smo različiti svjetovi, a nesmijemo biti i neću to dopustiti. Još se uvijek tržimo za slamčicu koja nas spašava od posljednje propasti. Da li smo sretni? Ne.
Pada snijeg. Krpe. Voljela bi ležati na jednoj od njih i letjeti od onih najviših visina pa do najdubljih dubina. I znala bi da će doći kraj. I vidjela bi kraj, a ovako? Što ovako vidim? Bjelinu kompjutera koju ne mogu ispuniti crnilom riječi jer ne pronalazim riječi. Pronalazim...glupost.
Ne osjećam se depresivno makar mi je kosa užasno masna i moram je srediti danas, makar ovaj tjedan su još uvijek gnjavaže s testovima (njemački, latinski, biologija). Nadam se odmoru sljedeći tjedan jer ja stvarno više ne mogu. Ovo je naporno.
Hladno je. Vani. U sobi. U meni. Jednostavno..ne osjećam se više kao onda dobra osoba puna razumjevanja i puno ljubavi na davanje. Sad sam samo..ja. Ne opisuju me nikakve druge riječi. Samo to malo, jadno, skućeno ''ja''.
Da. Hvala na čitanju. Tek tolko da znate da sam živa. Kad smislim nešto pametnije što bih mogla podijeliti s vama javim se. :D (ne pripadam ja ovamo u vaše savršene misli proizašle iz vaših bistrih glavica. Kod mene je sve mutno.)
Neon plava. :]
Hladno je. Volim taj osjećaj kad mi hladnoća zadaje trnce u nogama. Kada se osjećam bespomoćno u rukama magle, a hladnoća me nosi daleko od stvarnosti. Volim osjećaj iz hladnog u toplo. Volim tu zbrku koja se nastanjuje u meni dok mi se tijelo privikava na ono što je oko mene. Zbrka je nastala i u osjećajima, samo što osjećaji ne "sjednu na svoje" kao toplina i hladnoća. Oni se mjenjaju. Stalno. Nisam više gospodar svoje nutrine. Ne mogu vladati time. Presnažno je. Pregrubo. Preteško.
Tražim se u svakoj osobi koju sretnem, ali pronalazim se samo u jeseni. Lišću. Kiši. Hladnoći. Postajem li ledena čak i iz nutra? Ne znam. Trenutno ne znam na čemu sam. Sama sa sobom vodim ratove i trenutno nisam pouzdana osoba. Bojim se sama sebe. Ne želim povrijediti nekoga, ali više ne mogu kontrolirati to. Nije isto kao i prije. Nikad više niti neće biti, a ja sam još preglupa da to shvatim.
I da. I tome je kraj. Uskoro dolazi sutra. Škola. Fizika. -.- smrt. Pa vraćanje kući. I prolazak rutine. Hvala na slušanju. :D. odjavljujem se iz etera. xD
p.s. jedva čekam Noć vještica. :D. (za 20 dana moj rođendan. ^^)
Srednja. Već je 3.tjedan away, a ja se još uvijek (tek) privikavam. Sve me to pomalo zbunjuje. Teško je biti sam bez njih. Teško je znati da se oni zabavljaju lutajući ulicama malog grada na drugoj strani. Teška je i sama pomisao na njih.
Rekli smo da ćemo se držati skupa. Jesmo li to napravili? Ne. Riječi u prolazu su dovoljne, ali kad više ni tog prolaza nema. Ne viđam nikog. Nikog. Sve je to drugačije od onog planiranog, ali je lijepo. Da. Lijepo je. Lijepo je rano dizanje i onaj svijež jutarnji zrak. Lijepo je voziti se u toplom vlaku prema svojem cilju i maštati da tamo mogu ostati vječno. U tom polupraznom vlaku koji putuje sve dalje i dalje. i nakon dvije stanice dođe cilj. I opet onaj svjež zrak i miris čevapa. Pa kiosk. Pa zebra. Pa zebra. Pa pekara. I onda onaj park. Park u kojem se skuplja toliko nas i njih. Park koji miriši u jutro, a smrdi poslje škole. Volim to. Samo je jedan pogled pretežak. Pogled na njega i nju na ljuljački svako jutro. Nasmješeni. Zaljubljeni. Damn.
Već se polako bližim kraju. Moram završiti prije nego nestane Crunchipsa od Red Chili-a. I prekosutra ću opet tapkati ulicama Krapine. (:
I prekosutra ću opet misliti na njih, a oni se neće sjetiti mene.
I prekosutra će opet sve biti kao i jučer.
Pozdravi od Ally*
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Prazno je.
Jer ti si bio moj princ kad sam bila mala
Tebe lako voljet, tebi sebe sam dala.
I'm just a little bit caught in the middle
Life is a maze and love is a riddle
I don't know where to go I can't do it alone I've tried
And I don't know why.
To sam samo ja.
Izgubljena u svijetu snova. U svijetu bez jave. U svijetu duginih boja i metrosexualaca iz škole.
To sam samo ja.
Mala. Izgubljena u morima sreće gdje jedna kap suze potakne bombu da pukne.
To sam samo ja. Gledam zatvorenih očiju. Čitam zatvorenu knjigu. Stranice pomičem vjetrom koji dolazi sa prozora, a Sunce upalim noću.
To sam samo ja i zato sjedni tu i šuti.
*otvoreno:
26.09.2009. (15:10)
->mjesec dana prije rođendana. :D<-
Abecednim redom:
azra.
Betty.
Dawn_
djevojka. (:
[.dobra vila.]
ellie.
freak. <3
jane
Joker Girl.
Layout © thebikiniboy
Adjustment: murderscene